ČELINAC, 18. februara – Na Sretenje Gospodnje, slavu prošle godine obnovljenog hrama, svetu arhijerejsku liturgiju služio je episkop marčanski Sava (Bundalo), pomoćnik vladike banjalučkog Jefrema, sa više sveštenika banjalučke eparhije. Molitvi je prisustvovalo više stotina vjernika iz Čelinca i okoline.
Episkop Sava je sveštenstvu i parohijanima čelinačke parohije čestitao praznik, prenio pozdrave vladike Jefrema koji je na drugom mjestu držao bogosluženje i u svojoj besjedi objasnio simboliku Sretenja Gospodnjeg:
– Sretenje Gospodnje je jedan od najvećih praznika koje praznujemo u našem crkvenom kalendaru, praznik koji spada u red dvanaest najvećih praznika. U 40. dan po rođenju bio je običaj u jevrejskom narodu da odnesu svako prvo rođeno muško dijete u jerusalimski hram i da ga posvete Bogu, da se pomole za njega i da prinesu žrtve. Tako su i Josif i mati Hristova, Presveta Bogorodica, želeći da ispune sve ove zakone po kojima su živjeli njihovi savremenici, odnijeli Hrista u jerusalimski hram. A tamo ih je sačekao jedan starac, Sveti Simeon Bogoprimac, jedan od onih koji su Stari zavjet prevodili na grčki i koji jetime širem narodu svojim prevodom pomogao da spoznaju jednoga Boga i da počnu da vjeruju u njega. On prepoznaje u Hristu mesiju, Spasitelja svijeta i čovječanstva, spoznaje da se ispunilo i njegovo vrijeme i da je napokon došlo vrijeme da se preseli Ocu nebeskom. Radujući se susretu sa Bogomladencom, a otuda i riječ Sretenje, koja znači susret, uzima dijete Hrista na svoje ruke i izgovara one čuvene riječi: Sad otpuštaš u miru slugu svojega, Gospode, po riječi svojoj, s mirom; jer oči moje vidješe spasenje tvoje koje si pripremio pred licem svih naroda – rekao je episkop Sava.
U svojoj besjedi dalje je istakao da ovaj blagosloveni susret pravednoga Simeona i Hrista Gospoda vječni susret Boga i čovjeka, to je onaj obećani spasitelj kojeg je Gospod poslao u ovaj svijet, drugo lice Svete Trojice. Da je Hristos sam Bog, Bog sin koji je došao među nas i postao jedan od nas, u svemu isti kao i mi, izuzev u grijehu, jer grijeha nije imao. A došao je da bismo mi svojim životom i svojim opredjeljenjem postali isti kao On.
-Ovaj praznik ima tu radosnu dimenziju, radost susreta. U hramu Božijem svi mi se susrećemo iznova i iznova na svakoj svetoj liturgiji, radujući se susretu, radujući se očekivanom Gospodu. Naš život treba da bude takav da, kada se susretnemo s Bogom budemo spremni kao i otac Simeon. Jer naš susret sa njim treba da bude želja i volja za tim da se nikada ne rastanemo. Kao kada nekome, ko nam je blizak i drag, ode od nas. To najbolje znaju oni čija djeca žive daleko od njih, pa ih ne vide neko vrijeme, i to čekanje, iščekivanje, ima svoj kraj u susretu. Najveća je radost kada se voljeni ljudi susretnu. I želja je da taj susret nema svoj kraj. Tako treba da iščekujemo i mi susret sa voljenim Hristom, susret sa onim kome stremimo i kome se nadamo i da susret sa njim ne bude kraj ovoga života nego početak vječnog zajedništva kome neće biti kraja. Taj susret naš narod projavljuje sabirajući se najprije u svojim svetim hramovima. Taj susret je i ovo mjesto, koje ima svoju istoriju, koje svjedoči težnju i potrebu ovoga naroda da se susreće s Bogom – rekao je episkop Sava.
Nakon liturgije episkop Sava je pričestio vjernike koji su se za ovu svetu tajnu pripremili i osveštao slavski kolač i žito u prisustvu kumova ovogodišnje slave Save i Slavice Čolić s porodicom. Potom je svečana litija obavila trokratni ophod oko hrama, podijeljena je nafora i u Parohijskom domu obavljen slavski ručak.
(čelinačke novine)