ČELINAC, 24. juna – U Čelincu predstavljena monografija „Parohija Čelinac – vjera, život, stvaralaštvo“ priređivača protojereja stavrofora Radivoja Vujanića i Borislava Maksimovića, izdavači: Srpska pravoslavna crkvena opština Čelinac, Narodna biblioteka „Ivo Andrić“, SPKD „Prosvjeta“ Čelinac, 2024.
Svečanost priređena povodom predstavljanja monografije „Parohija Čelinac – vjera, život, stvaralaštvo“ počela je molitvom u Hramu Sretenja Gospodnjeg 22. juna (uoči praznika Duhovi) koju je služio iguman manastira Liplje otac Teofan, a nastavljena u Parohijskom domu.
Ovom događaju prisustvovali su i brojni gosti među kojima su bili arhijerejski namjesnik kotorvaroški protojerej stavrofor Milenko Narić, nadzornik za Pravoslavnu vjeronauku Banjalučke eparhije dr Slavoljub Lukić, načelnik opštine Čelinac Vlado Gligorić, kumovi čelinačkih hramova prof. dr Vlado Đajić, prof. dr Boris Pašalić, doc. dr Željko Jungić i Goran Sejmanović, odbornici Crkvene opštine Čelinac i drugi.
U ime domaćina goste je pozdravio protojerej stavrofor i jedan od priređivača knjige otac Radivoje Vujanić.
-Draga braćo i sestre, hvala svima vama što ste došli na ovu svečanost, ali i našim precima, a danas su zadušnice, koji su nam pripremili put da mi budemo putnici od vjere i ljubavi. Vi znate da je Crva Hristova jedan živi organizam. Zato se i ova knjiga zove „Parohija Čelinac – vjera, život i stvaralaštvo“. Ovom prilikom osvrnuću se više na o stvaralaštvo jer sam ozaren svim onim što smo do sada uradili u našoj parohiji. Kada sam 2011. godine došao na službu na ovu parohiju ona je u svakom pogledu bila jako dobra, prvenstveno sa živom crkvom, sa dobrim ljudima, hrišćanima u svakom pogledu. Naslijedio sam parohiju od oca Stanoja Zeljkovića i zatekao oca Dejana. I mislio sam da mi treba godina dana da se upoznam s ljudima ovdje i da krenemo da radimo, da gradimo, da stvaramo. Ali nije mi trebalo toliko vremena. Sa dobrim ljudima vrlo brzo sam mogao da nastavimo da radimo uveliko – rekao je otac Radivoje. Potom je podsjetio na hronologiju gradnje hramova i drugih objekata u čelinačkoj parohiji, a osvrnuo se i na svoje službovanje u parohiji manastira Gomionica gdje je sa parohijanima izgradio i obnovio više hramova. Podsjetio je na veliku obnovu Hrama Sretenja Gospodnjeg naglasivši da je to bila i želja episkopa banjalučkog Jefrema.
– Zahvaljujući svima vama, svim priložnicima, kumovima, građevinskom inženjeru Nedeljku Gajiću koji je veoma savjesno vršio nadzor, dobili smo ovu ljepotu u Čelincu. Danas je Čelinac prepoznatljiv po ova dva svoja prelijepa hrama. Ne govorim o sebi, govorim o narodu i sveštenstvu, jer i prije mene ovdje su službovali sveštenici koji su više od mene uradili. Nedavno sam bio kod vladike sremskoga Vasilija i čuo sam da on svojim sveštenicima veli da treba da odu u Čelinac da vide kako se radi i gradi. Nastavljamo da radimo i da gradimo i da živimo u jednoj velikoj zajednici – rekao je otac Radivoje.
U svome obraćanju on je podsjetio kako je nastala ideja da se uradi ova monografija kao svjedočanstvo o vremenu i ljudima, istoriji i razvoju čelinačke parohije. Zahvalio se na podršci uredniku „Čelinačkih novina“, vlasniku štamparije „Design“ Dušku Pejakoviću i kumu hrama Sretenja Gospodnjeg Goranu Sejmanoviću koji je izrazio želju da značajno podrži štampanje ove knjige, te dodao da je dio materijala za ovu monografiju preuzet iz prethodnih knjiga o parohiji čelinačkoj („Čelinačke duhovne vertikale“ (Borislav Maksimović, 2012), „Hronika gradnje Bogorodičinog hrama u Opsječkom“ (Duško Pejaković, Borislav Maksimović, 2017) i „Vidješe oči moje“ (o Sretenjskom hramu, protonamjesnik Dejan Popović, prof. Mirko Vuković, 2023), ali i iz parohijskog Ljetopisa.
-Moja želja je bila da sve uradimo u našoj parohiji i o svemu lako sam se sa svima dogovorio i za to smo dobili blagoslov vladike našeg Jefrema. Ova knjiga rezultat je našeg rada i dogovora. Imao bih dosta lijepih riječi reći o svima vama jer ništa ovog ne bi bilo da nije bilo vas, ali moram da skratim. Sve što ovdje uradimo ostaje iza nas narednim pokoljenjima. Ponosan sam na sve vas – rekao je otac Radivoje i izrazio nadu da će se i ova knjiga proširivati tokom narednog perioda.
Bejseda protonamjesnika Dejana Popovića na predstavljanju monografije.
Arhijerejski namjesnik protojerej stavrofor Milenko Narić nakon pozdravne riječi dodao je:
– Velika mi je čast što sam večeras u Čelincu sa vama i posebno što sam dobio priliku da vam se obratim. Nisam toliko kompetentan da govorim o knjizi, ali zato mogu da govoriti o njenom inicijatoru i priređivaču. Ovo je zaista velika stvar, ali i nije toliko iznenađenje jer otac Radivoje se već dokazao kao veliki graditelj i nije nikakvo čudo što je i ovaj posao uspješno završio. Radi se o vrijednom i visoko moralnom čovjeku, primjerenog i svešteničkom i porodičnom pozivu, u svakom pogledu, čovjeku koji je nosilac najvećih crkvenih zvanja i odlikovanja. Oče Radivoje, gospodine Boro, ja Vam čestitam i molim Vas da ovdje ne stanete, da nastavite dalje. Postavili ste visoke standarde. U svakom slučaju knjiga ima izuzetan značaj, kako za crkveni život, tako i za područje našeg Namjesništva i Eparhije. Neka je svima Bogom blagosloveno – rekao je otac Milenko.
Svoje utiske iznio je i dr Slavoljub Lukić, nadzornik za Pravoslavnu vjeronauku u Eparhiji banjalučkoj
-Oče Radivoje hvala Vam što ste mi ukazali čast da budem večeras ovdje sa vama, a posebno na tome da ste mi dali priliku da mogu nešto da kažem o ovoj knjizi i da mogu druge sveštenike da podstaknem da izučavaju istoriju svoga kraja i zavičaja. Ja često govorim onu rečenicu koju su mnogi istoričari prije mene rekli: Ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo. Nažalost, mi Srbi smo narod zaborava. Olako zaboravljamo šta nam se dogodilo kroz istoriju i nedavno, i onda to nam se nanovo događa. Naša istorija je časna i bogata, a mi olako preko svega toga prelazimo, pa i zaboravljamo. Čelinac je kroz svoju istoriju bio veoma bitan jer je bio dio jedne zanimljive Župe Vrbanja, koja se pominje u 14. vijeku, a postojala je do kraja bosanskog kraljevstva. Na ovom području imamo nekoliko crkvišta i manastirišta iz srednjeg vijeka koja nisu istražena među kojima i manastir Svetog Jovana Krstitelja. Često to nisu bili veliki objekti, nego male crkvice, skromnih dimenzija i lako su nestajale pred poplavama i drugim nepogodama. Nije toliko važno da li ćemo naći lokalitet gdje su bile crkve i manastiri, nego je važnije da čuvamo svijest i predanje da smo ih imali. Pisanje je bitno, a parohijske ljetopise trebamo i da vodimo i da ih publikujemo, da ih predstavimo javnosti, da podstaknemo istraživače koji se bave istorijom da prikažu drugima da predstave našu istoriju. Koliko su ranije sveštenici o tome vodili računa potvrđuje mitropolit Grigorije Nikolajević koji je 1886. godine došao na presto Mitropolije Dabrobosanske. On je odmah sljedeće godine izdao Poslanicu da izlazi jedan crkveni časopis (Iskon) Istočnik i da svi sveštenici sa područja Mitropolije kojoj je i ova naša eparhija pripadala da pišu za taj časopis sve što se dešava u njihovim parohijama, sve što je značajno za crkveni i nacionalni život. Taj časopis je izlazio od 1887. do 1910. godine, i kad ga pogledate shvatite da danas mi nemamo takav časopis u Republici Srpskoj i BiH. Eto, koliko su ljudi nekad u mnogo težim vremenima i uslovima imali veću svijest o značaju pisanja i zapisane riječi nego mi danas. Nažalost, ja kao nadzornik za vjeronauku, koliko znam, od oko 160 vjeroučitelja u Banjalučkoj eparhiji za ovih desetak godina možda je publikovano desetak knjiga. Svaka knjiga je bitna. Jedna slika nekada može mnogo toga da otkrije, a da ne govorim o tome šta može da otkrije zapisana riječ. To potvrđuje i primjer iz života manastira Liplje. Kada je 1870. godine došlo do renoviranja ovog manastira i manjih arheoloških istraživanja pronađen je jedan pečat. Na tom pečatu bio je otisak da je on iz Manastira Osovica i godina 1331. i da je on bio posvećen Blagovijestima Presvete Bogorodice. Pečat je kasnije zagubljen. Sreća je što je nekad taj pečat negdje neko utisnuo, i što je taj otisak sačuvan i na osnovu njega možemo da rekonstruišemo dio istorije ne samo manastira Liplja, nego i Osovice i da dokažemo da postojimo i živimo, da je ovo naša zemlja sigurno bar preko osam vijekova. Ova knjiga pred nama pokazuje kontinuitet, crkveni i vjerski, onog pravog istinskog pravoslavnog života. Dakle, ne samo sveštenici, svi smo mi dio crkve, svako ima svoju ulogu u crkvi, zato je bitno da vjerni narod sarađuje sa sveštenstvom, da mnoge stvari iz porodičnih arhiva mogu da posluže i za ovu svrhu. Vidite, kao što je knjiga oca Dejana i profesora Vukovića bila preteča ove knjige, pa i da nakon ove knjige pojavi se nova koja će još više da donese i da pokaže naš crkveni i vjerski život u Čelincu. Čestitam oče Radivoje, nadam se da će ova knjiga podstaći mlađe sveštenike da dalje pišu da istražuju i da se ne treba da stidimo naše bogate crkvene i nacionalne istorije – rekao je dr Lukić.
Nakon obraćanja dr Lukića, otac Radivoje još jednom se zahvalio prisutnima, a potom je kum Hrama Sretenja Gospodnjeg Goran Sejmanović svim gostima darovao po jedan primjerak ove knjige.
Monografija „Parohija Čelinac – vjera, život, stvaralaštvo“ može se nabaviti u Parohiji Čelinac ili posuditi na čitanje u Narodnoj biblioteci „Ivo Andrić“.
( Opština Čelinac )
