ČELINAC, 28. AVGUSTA – Na Veliku Gospojinu episkop banjalučki Jefrem (Milutinović, rođen 1944. godine u Busnovima kod Prijedora, episkop sremski Vasilije (Vadić, rođen 1946. u Opsječkom kod Čelinca) i episkop gornjekarlovački Gerasim (Popović, rođen 1972. godine u Liplju Gornjem kod Teslića) osveštali su Hram Sretenja Gospodnjeg nakon velike obnove. Rekonstrukcija hrama uslijedila je početkom prošle godine, a obimni radovi završeni su u relativno kratkom roku, ali izuzetno uspješno.
Jedino što ovdje u Čelincu narodu ovoga kraj nikada nije falilo to je vjera u Boga – rekao je episkop Jefrem
Nakon čina osvećenja uslijedila je sveta arhijerejska liturgija kojoj je trojici arhijereja sasluživalo više sveštenika, đakona, časnih sestara i bogoslova Srpske pravoslavne crkve. Molitvi je prisustvovalo preko hiljadu vjernika iz ovog kraja i okoline. Molitveno su pomenuti svi parosi koji su u čelinačkoj parohiji službovali od osnivanja 1938. godine: Nikola Pejović (1902-1945), Кajica Кostrešević (1913-1986), Vinko Topić (1944-2016), i umirovljeni prota Stanoja Zeljkovića (1950).
U besjedi nakon liturgije vladika Jefrem podsjetio je prisutne na neke detalje iz istorije čelinačke parohije.
-Draga braćo i sestre, evo, danas, nakon čina osvećenja i velike obnove ponovo predajemo na upotrebu vjerujućem narodu ovaj Hram Sretenja Gospodnjeg. Oko ovog skromnog hrama razvila se cijela jedna istorija. Prethodni hram je podignut u teško i neizvjesno vrijeme ne samo za naš vjerujući narod nego i za našu crkvu, za naše sveštenstvo koje je službovalo na srpskim prostorima. I hram koji je njemu prethodio sagrađen neposredno prije Drugog svjetskog rata kratko je trajao, te je porušen, a sva imovina uništena. Dug period nakon Drugog svjetskog rata naš narod je ovdje bio bez svog hrama. Molilo se i obavljale su se svete tajne u jednoj skromnoj riglovanoj kućici, sa drvenim zvonikom, ali i oko toga je bilo mnogo problema. Tadašnja vlast nije dozvolila da se zvono nabavljeno u banjalučkom preduzeću „Otpad“ stavi u funkciju. Oduzeto je od ljudi ovog kraja koji su ga kupili. Hrabri prota Кajica koji je mnogo trpio i tokom i poslije rata uspio je da dokaže da je zvono kupljeno, a ne ukradeno. I kasnije uspio je da dobije dozvolu za gradnju crkve. Bila su to vremena slična onima kada je našem narodu dozvoljavano da sagradi onoliku crkvu koliko je mogla da pokrije volovska koža. Ali, naš narod se dovijao na razne načine i često pravio malo veće crkve od dozvoljenih. Dakle, na mjestu divne crkve koja je bila u vizantijskom stilu nikao je skromniji Sretenjski hram koji je bio prema prilikama i mogućnostima onoga vremena. Bilo je to vrijeme kada je naš narod u mnogo čemu oskudijevao, samo ne u odanosti prema svojoj Crkvi. Ljudi su dolazili i dobrovoljno gradili hram kako su mogli. Od 1973. godine ta crkva je služila i sada, nakon ove velike obnove, ne može se prepoznati. Proširena je, podignuta u vi, uređena i iznutra i okolo. I produžava svoju misiju u ovom božijem narodu. Jedino što ovdje nikada nije falilo to je vjera u Boga. Ona je uvijek bila čvrsta, jaka, stamena. Narod je gradio svoje crkve i kad je bio pod velikim pritiskom da to ne čini. Vjera je obnovila i ovu crkvu i sagradila onu novu posvećenu Svetom arhangelu Gavrilu.
Čelinac koji je doskora u arhitektonskom smislu imao baš skromnu građevinu, skromnu crkvu, sada ima dvije i ne zna se koja je ljepša i koju oko prije da pogleda. Draga moja braćo i sestre, hvala vam za tu vjeru i za tu ljubav koju ste imali. Hvala vam za to što je Čelinac ostajao uz svoju vjeru i pravoslavnu crkvu. Hvala vam što je ovaj kraj kao rijetko koji drugi dao mnogo sveštenika, a ima i sad dosta svešteničkih kandidata. To je ono što svjedoči o vašoj vjeri. To je vjera koja djela, vjera koja nikada nije pasivna već uvijek se kroz aktivni rad pokazuje. Hvala vam za obnovljeni ovaj hram i još više hvala vam jer znam da ste i ovaj hram imali kome obnoviti i onaj s druge strane Vrbanje imali kome izgraditi. Ovdje ima toliko hramova i toliko vjernika i zato sam vam postavio i trećeg sveštenika jer će službe biti i u jednoj i u drugoj crkvi svake nedjelje i svakog praznika. Ispunite ih jer hram živi s narodom. Duša hrama je narod Božiji. Zato, pohodite ih, napunite ih, kao što ste to činili i do sada. Zahvaliti za ove velike darove danas prije svega treba zahvaliti Gospodu Bogu koji u milosti svojoj dao da smo evo uspjeli sve ove poslove uraditi, a da ni na koji način to na sebi nismo osjetili. Naprotiv, što smo ovdje više ulagali, to nam je Bog više pomagao. To se osjeti na svakom koraku, ova varošica sve više se razvija, a i vaša domaćinstva više cvjetaju. Odmah poslije Božijeg imena hvala narodu našem koji je dokazao svoju pripadnost našem pravoslavlju. Neka tako bude i dalje. Hvala vam svima – rekao je episkop banjalučki Jefrem.
Naglasio je da su svi prilozi jednako vrijedni, i oni manji i oni veći.
Potom su dodijeljena priznanja zaslužnim pojedincima. Prvo su uručena kumovima obnovljenog hrama, te je episkop Jefrem odlikovao prof. dr Vladu Đajića, prof. dr Borisa Pašalića, Lazu Radića i Gorana Sejmanovića velikim dobrotvorima Hrama Sretenja Gospodnjeg. Naglašeno je u odlikovanju da su oni nesebično pomagali obnovu, dogradnju i opremanje pomenutog hrama.
Aleksandar Кrunić, Nemanja Pašalić, Željko Tubaković, Nedeljko Gajić i Miroslav Janković proglašeni su dobrotvorima Hrama Sretenja Gospodnjeg.
Za pokazanu revnost u parohijskoj službi, primjeran lični i porodični život unaprijeđeni su i čelinački parosi. Episkop Jefrem odlikovao je protojereja Radivoja Vujanića pravom nošenja naprsnog krsta, jereja Dejana Popovića zvanjem protonamjesnika, a jereja Milana Bajića pravom nošenja crvenog pojasa.
Nakon toga uslijedila je pričest za vjernike koji su se pripremili za ovu svetu tajnu, podijeljena je nafora i uslijedio slavski ručak za goste i zvanice.
Iz istorije čelinačke parohije
Sa dosta vjerovatnoće može se pretpostaviti da je na brdu Crkvištu iznad Čelinca gdje se nalazi i groblje nekada bila podignuta crkva.
Miholjdanska crkva
Prvu inicijativu za gradnju crkve u današnjem gradskom jezgru pokrenula je „grupa seljaka iz Opsječkog“ 1927. godine. Godine 1933. sagrađen je hram posvećen Кirijaku Otšelniku (Miholjdan), a zvono na njemu osveštano je tek 9. maja 1937. godine. Čelinačka parohija osnovana je 1938. godine od dijelova jošavačke i rebrovačke parohije. Ustaše su na Ilindan 1941. godine naredile da se hram poruši do temelja.
Nakon rata molitve su obavljane u porti u kojoj je 1954. godine podignut zvonik. Za te potrebe paroh Кajica Кostrešević kupio je crkveno zvono u banjalučkom preduzeću „Otpad“ koje je bilo oštećeno i trebalo ga je popraviti. Tadašnji predsjednik Narodnog odbora opštine Bogdan Stanivuković oduzeo je zvono pod lažnom optužbom da je ukradeno o čemu se mjesecima vodio spor. Vjerski obredi obavljani su u skromnom parohijskom domu.
Sretenjska crkva prije velike obnove
Gradnja Sretenjskog hrama počela je u junu 1968. godine, odmah u zemljotresu 27. oktobra 1969. on je oštećen, a osvećen je 4. novembra 1973. od strane episkopa banjalučkog Andreja.
Velika obnova uslijedila je početkom proljeća 2022. godine.
Čelinački parosi bili su: Nikola Pejović (1938-1941), Predrag Radovanović, rebrovački paroh koji je služio i u Čelincu (1945-1951), kajica Кostrešević (1951-1983), Vinko Topić (1983-2006, kada je umirovljen), Stanoje Zeljković (2006 – 1. septembra 2011. kada je umirovljen). Parohijsku službu danas obavljaju: Dejan Popović (1979) od novembra 2006, Radivoj Vujanić (1971) od septembra 2011. i Milan Bajić (1993) od 26. avgusta 2021. godine. (celinacke.com)
Borislav MAКSIMOVIĆ