ČELINAC, 18. OKTOBRA – Povodom dana Narodne biblioteke „Ivo Andrić” 16. oktobra u holu Srednje škole priređen je kulturni program. O društvenom značaju biblioteka govorila je direktorka ove ustanove Jelena Ivanković.
– Prije koju godinu u prevodu na srpski jezik objavlјena je knjiga Alberta Mangela pod nazivom „Pakujem svoju biblioteku“, Mangel ovom knjigom pokušava da da odgovor na pitanje koja je uloga biblioteka u društvu: „Mogao bih da navedem brojne razloge u prilog tome da su javne biblioteke, u kojima su virtuelni i materijalni tekstovi, klјučno oruđe protiv samoće. Odbranio bih tezu da su oni prostor zajedničkog sećanja i iskustva. Rekao bih da je bez javnih biblioteka i bez svjesnog razumijevanja njihove uloge, društvo bazirano na pisanoj riječi osuđeno na propast. Institucije, poput narodnih biblioteka, predstavlјaju identitet zajednice i za one koji su u praktičnom smislu upoznati sa njima i za one koji to nisu, za čitaoce podjednako kao i za nečitaoce, one moraju da budu otvorene za sve koji žele da se njima služe i mora da se mijenjaju tako da se prilagođavaju potrebama svojih korisnika“. Potom, on primjećuje: „Jedini siguran metod da se stvori čitalac je, barem koliko ja znam, onaj koji još uvek nije otkriven, jer sreća koju nosi čitanje, kao i bilo koja sreća, ne može doći na silu“.
I ovaj večerašnji događaj možda je kadar da nas podstakne na promišlјanje o stanju u kome se danas nalazi ne samo kultura, knjiga i umjetnost, već i ostale vrline.
Svjedoci smo i sudionici sunovrata sopstvene duhovnosti, opšte kulture, bontona, skrnavlјenja jezika, intelektualnih vrijednosti, urušavanja porodičnih vrijednosti, sve zarad kratkotrajne dobiti i zabave. Možda očekujemo da nam neko nađe rješenje – institucije, zakoni i sl, ali, priznaćete, živimo u vremenu instant rješenja… Istina je da institucije igraju klјučnu ulogu, ali ako svako od nas odluči da se odupre sveopštoj ravnodušnosti i ukoliko svako načini mali korak to je, na koncu, veliki iskorak. Biblioteke su mjesta gdje ne postoje instant rješenja, ali postoje prava rješenja i gdje se otvaraju vrata svim, već pomalo arhaičnim i prašnjavim osobinama koje su donedavno bile na cijeni – rekla je pored ostalog u svojoj besjedi Jelena Ivanković.
Predstavlјena knjiga “Dodatak jelima”
Knjigu “Dodatak jelima” Gorana Dakića predstavili su izdavač Boris Maksimović, profesor i književnik Mirko Vuković i autor.
– Kod nas najčešće pisac mora da radi sve što je u vezi sa knjigom, od pisanja, preko štampe do tržišta i čitalaca. Izdavačku kuću „Imprimatur” osnovali smo s vizijom da ona bude sigurna kuća za pisce. Odnosno, da se oni postaraju da napišu što bolјu knjigu, a mi da za njih odradimo sve ostale poslove. Dakić je jedan od najznačajnijih pisaca „Imprimatura”. Sve četiri dosadašnje njegove knjige („Dalј”, „Petodinarke”, „Mrlјe na šanku” i „Dodatak jelima” su i izuzetno dobro primlјene i od stručne javnosti i od čitalaca. Ipak, očekujem da će se značaj Gorana Dakića u srpskoj književnosti rasti kako vrijeme bude prolazilo jer je on u dobroj mjeri još uvijek nedovolјno primijećen – rekao je Maksimović naglašavajući da je autor i izvanredan čitalac, novinar i književni kritičar.
Mirko Vuković je naglasio da su i sadržaj i tehnička opreme knjige izvanredni, i skrenuo pažnju na efektno rješenje korica čiji je autor Nikola Prosan.
– Goran zna što mnogi pisci ne znaju, a to je da je književnost zapravo umjetnost riječima, ona mora biti drugačija od običnog razgovora. Čovjek je ono što jede, a Dakić jede sebe, stalno pronalazi teme u svom zavičaju, Dalјu, i djetinjstvu. I ovom knjigom, autosugestijom, liječi se od zavičaja. Slavi hranu, a njemu je dodatak jelima humor, blaga ironija.
– Zavičaj mi je zaista i dalјe izuzetno prisutan i u duši i u književnosti, iako u Banjaluci živim i radim četiri puta duže nego u Dalјu. Krajina mi je alternativni zavičaj i ona će biti tema moje naredne knjige. Ovu knjigu posmatram kao potragu za izgublјenim vremenom, kao sentimentalno putovanje u prošlost s iskorakom u Budućnost – rekao je Dakić.
Đorđe Nešić je o knjizi napisao da je „Dodatak jelima (slavonsko-krajiški kuvar)“ vjerovatno najosobenija knjiga koju ćete u skorije vrijeme premetati u rukama. I mada joj naslov jasno i nedvosmisleno upućuje na to šta čitalac, svakom stranicom sve gladniji, može očekivati, ovo je ipak „priča” puna impresija, osjećanja i čulnih impulsa kakve, ruku na srce, ne nalazimo ni u jednom kuvaru. Da kažemo da je ovo veliki omaž iću i piću, bili bismo djelimično u krivu – ovo je i omaž lјudima, čulnosti, nostalgiji, sjećanju, pričanju i priči, uživanju. Da kažemo da je ovo sjajan priručnik koji valјa imati u kuhinji, potpuno bismo promašili. Pisac ovih redova je literarizovao gurmanluk, a gurmanluk je ipak neodvojiv od malih stvari koje ga začinjavaju. I mada vas neki tekstovi mogu nadahnuti, ovo je ipak beskrajno dopadlјiva knjiga o lјubavi prema hrani i umijeću uživanja. I tako je treba i čitati.
Kao muzička pratnja ovom događaju nastupio je violista Narodnog pozorišta Republike Srpske viole Đorđa Milovanovića, a postavlјena je i izložba Mirka Vukovića
„Pisac crta pisce”.
– Izložba je nastala spontano, čitao sam knjige i tokom čitanja za svoju dušu crtao njihove pisce. Nakupilo se toga, pa sam prije desetak godina pripremio i izložbu, prvo u Čelincu, a potom u brojnim gradovima u Srbiji, Crnoj Gori i Republici Srpskoj – rekao je ovom prilikom Vuković.
Ovim povodom tradicionalno dodjelјuje se priznanje najbolјem čitaocu u protekloj godini, a ovoga puta priznanje je uručeno brucošu Nikolini Lakić.
Miholјdanska povelјa
Ove godine, prema odluci Upravnog odbora biblioteke čelinačka ubiblioteka nije dodijeliti priznanje „Miholјdansku povelјu“ koja se dodjelјuje od 1998. godine pojedincima ili kolektivima za izuzetan doprinos razvoju kulture u čelinačkom kraju i za dugogodišnju saradnju sa čelinačkom bibliotekom, a pojedinac samo jednom može da dobije ovo priznanje. Imajući to u vidu Upravni odbor biblioteke konstatovao je da nije bilo pojedinaca i kolektiva, a koji već ranije nisu dobili ovo priznanje, a da su se posebno istakli u svom doprinosu unapređenju rada i razvoju biblioteke. Naglašeno je da „Miholјdansku povelјu“ (koja nije dodijelјena ni 2020. godine) ne treba posmatrati kao priznanje za samostalnu karijeru i uspjehe jer ona to nije, nego zahvalnost čelinačke biblioteke za podršku i pomoć ovoj ustanovi, ali i za uloženi dugogodišnji entuzijazam i afirmaciju čelinačkog kraja u oblasti kulture.
Tekst i foto: Borislav Maksimović
