ČELINAC, 21. maja – Iz Centra za zaštitu mentalnog zdravlja stigao nam je koristan tekst na temu „Psihološka pomoć poslije poplave“, te isti u cjelini prenosimo. Takođe, iz centra obavještavaju javnost da svakodnevno stoje na raspolaganju za psihološku podršku stanovništvu zahvaćenom razornom poplavom, kao i svim ljudima koji su na bilo koji način učestvovali u saniranju posljedica poplava.
“Psihološka situacija koja nastane kod stanovništva kao posledica velikih katastrofa (poplava, zemljotresa, cunamija) zove se kriza. U situacijama krize veoma je važna psihološka prva pomoć,iz više razloga, događaji ove vrste mogu biti okidač za pojavu ozbiljnijih psihijatrijskih oboljenja; zatim zbog prevencije razvoja posttraumatskog stresnog događaja; kao i pojave relapsa (vraćanja simptoma akutne duševne bolesti )
kod lica koja su i ranije imala poteškoće u mentalnom zdravlju). Prenosimo osnovne informacije koje vam mogu pomoći, a koje nam daje dr Zoran Ilić, psihijatar i psihoterapeut iz Srbije.
Šta možete osjetiti? Strah; tugu; krivicu; ljutnju i bijes; noćne more i učestala razmišljanja o događaju; možete postavljati pitanja: Zašto baš meni? Hoće li ponovo?
Šta god da osjećate Vaša reakcija je normalna u nenormalnoj situaciji kroz koju prolazite. Vi se borite i možete da to prevladate.
Šta raditi? – Provodite vrijeme sa ljudima koje volite; Nađite vremena za sebe; Slušajte informacije šta da radite i o uticaju traume; Držite se rutine – imitirajte normalan život; Dopustite sebi san i odmor. Govorite o tome kako se osjećate i šta se dogodilo, kad osjetite potrebu i kad ste spremni; Dozvolite članovima Vaše porodice da znaju vaše potrebe jer vam ne mogu pomoći ako im ne kažete da ste umorni, da želite da ćutite ili da govorite o tome.
Šta ne raditi? – Ne radite ništa što ne biste dozvolili svojoj djeci.
• Ne koristite alkohol i sredstva za smirenje sami; Izbjegavajte velike odluke.
• Ne pokušavajte da blokirate misli na to šta se desilo. Ne izbjegavajte svoja osećanja – podjelite svoja iskustva sa drugima, kada postoje mogućnosti . Možete se zbog toga osjećati neprijatno ponekad, ali razumjevanje ljudi u koje imate povjerenje je korisno.
Kada zatražiti pomoć? Osjećate simtome posle dvije nedjelje od događaja; Osjećate se preplašeno, razdražljivo; Niste sposobni da se nosite sa svakodnevnom rutinom; Osjećate beznadežnost, očaj i crno gledate u budućnost; Imate nesanicu više od 3 dana i/ili noćne more; Nemate nikog u blizini da vam pomogne, da podjelite osjećanja ili da vas podrži; Razmišljate da povrijedite sebe ili druge.
Šta raditi sa članovima porodice?
ü Ohrabrite da se staraju o sebi: spavanje, hrana, odmor; uspostave rutinu i postavljate im male ciljeve uz pohvalu.
ü Pitajte ih:
“Ima li nešto što bi ti pomoglo da se osjećaš bolje a što bih ja mogao da uradim za tebe?”
o “Imaš li nekih problema koje možemo zajedno da riješimo?”
o Šta si ranije radio/la u teškim situacijama što je pomoglo?
Dajte im emotivnu podršku tako što ćete ih zagrliti, pažljivo slušati, staviti se u njihovu kožu; ne trudite se da kažete pravu stvar, nego jednostavno budite tu; izbjegavajte rečenice: znam kako ti je, biće sve u redu, da dajete primere iz svoga života, već recite: vrlo je teško prolaziti kroz sve ovo.
Šta se dešava kod djece? – Ponavaljanja igre koja podsjeća na traumu; Košmari; Haotično ponašanje i razdražljivost; Povlačenje i izbjegavanje svega što podsjeća na traumu.
Kako sa djecom? – Razgovarajte; Uvjerite djecu da je sigurno sada; Slušajte ih; Dajte im vremena i družite se sa njima naročito pred spavanje; Dozvolite im da pokažu osjećanja to je dio procesa iscjeljenja.”
Izvor: www.opstina-celinac.com
